Category Archives: O nama

  • -

Tradicija skoro 100 godina ugostiteljstva

Tradicija skoro 100 godina ugostiteljstva – porodice Knežević iz B. Petrovca

Tradicija ugostiteljstva porodice Knežević datira skoro 100 (stotinu) godina. Tačnije njen početak počinje sa ILIJOM KNEŽEVIĆ, koji je rođen oko 1900-te godine u Bosanskom Petrovcu. U vrlo mladim godinama odlazi, što bi naši ljudi rekli u bijeli svijet. Prošao je pola Evrope, Argentinu, Ameriku, da bi se skrasio u Kanadi. Jedina želja mu je bila da zaradi pare i da otvori kafanu. Kažu da mu čašica nije bila strana. Tu svoju želju je on i ostvario. Stariji ljudi pričaju da se iz Kanade vratio sa punim koferom para. Želeo je da pravi kuću na malo savremeniji način, čak se priča da je htio da pravi prugu do obližnjeg brda kraj Petrovca da bi tranzinom vukao kamen za kuću. Nije naišao na razumjevalje tadašnje komune pa je morao praviti kuću na uobičajen način. Revoltiran sakupio je svoje prijatelje i pao je dogovor. Sedam dana pijemo u nedelju se trijeznimo a u ponedeljak kopamo temelj. Tako je i bilo. Kažu da je ta kuća sagrađena u rekordnom roku. Najveća u Petrovcu u to vrijeme i naravno sa poslovnim prostorom-kafanom.

Kafana u Bosanskom Petrovcu

ILIJA otvara kafanu i radi sa vrlo dobrim uspjehom ali vodi buran život, i kada mu je ponestalo para ponovo odlazi u Kanadu da popravi finansije. Radeći tako zatiče ga II svjetski rat da bi 1943 godine umro relativno mlad prirodnom smrću – pričalo se da je umro od tifusa. U među vremenu se oženio i dobio troje djece, sina Panu, kćerku Savu i sina Mirka. Nedugo poslije njegove smrti Njemački avioni bombardujući Petrovac i srušili su tu kuću i dosta još oko nje u centru Petrovca. Srušili su je do temelja.

Nastavak tradicije ugostiteljstva

Sin MIRKO ostaje da živi u Petrovcu.  Mirko se 1950 g. ženi sa Olgicom djevojkom iz Vođenice kod Petrovca i počinju svoju bračnu zajednicu u vrlo lošim uslovima. U jednoj maloj vlažnoj kućici totalno bezuslovnoj za život. Tako odluče da na temeljima porušene Iline kuće zidaju novu koja će biti istog izgleda kao i prethodna. Uspjevaju da je sagrade i poslovne prostorije daju u zakup. Sticajem okolnosti Mirko je završio ugostiteljsku školu. Nakon toga bio je prvi iz tog kraja koji je završio višu ugostiteljsku školu. Radio je u petrovačkom ugostiteljstvu, jedno vrijeme bio komercijalni direktor ZEM zadruge Petrovac. U vrijeme komunizma donešen je zakon da privatni poslovni prostori ne mogu biti davani u zakup, tako da se Mirko našao u dilemi ili otvoriti kafanu ili država oduzima poslovni prostor. Tako Mirko iako baš i nije bio previše voljan morade otvoriti kafanu. Šta bi drugo kada je za to bio kvalifikovan. Zbog toga smo mi Kneževići uvjek u dilemi da li je to tradicija ili prokletstvo. Bilo kako bilo Mirko 1968 godine otvara prvu privatnu kafanu u tom kraju. U braku sa Olgicom dobija dva sina Milorada i Miroslava. Milorad i Miroslav odlaze na školovanje u Kragujevac gdje Milorad završava mašinski fakultet i ostaje da živi tamo, gdje formira svoju familiju. Miroslav završava za inžinjera organizacije rada. Mirko Knežević sa uspjehom radi sa privatnim ugostiteljskim objektom do 1980 godine. Zbog težine ugostiteljskog posla, a i zasićenja jer je 5 godina nadmašio potrebne uslove za odlazak u penziju, poziva jednog od sinova da se vrati u Petrovac da preuzme posao ili da će on jednostavno zatvoriti ugostiteljski objekat i otići u penziju. Pošto je Milorad već formirao bračnu zajednicu u Kragujevcu poslije puno razmišljanja Miroslav se vraća u Petrovac.

I MIROSLAV nastavlja – Tradicija skoro 100 godina ugostiteljstva

MIROSLAV jednu godinu radi kod Mirka kao pomoćni radnik, da bi 1981 godine preuzeo ugostiteljski objekat od oca. U međuvremenu renovira se ugostiteljski objekat, osavremenjuje i sa uspjehom radi pod imenom restoran „Kazablanka“ , a prethodno se zvao “Oštrelj”.

Proširenje ugostiteljskih objekata Petrovac-Zadar-Banjaluka

Tradicija skoro 100 godina ugostiteljstva

Tradicija skoro 100 godina ugostiteljstva

MIROSLAV kupuje plac u Zadru i pravi lijep motel, da bi upravo kada ga završi morao da ga napusti zbog ratnih dešavanja. Nastavlja rad u Petrovcu da bi zbog ratnih gibanja devedesetih godina napustio imovinu. Osamdesetih godina je zasnovao bračnu zajednicu iz koje ima četvoro djece kćerke Mariju,Tatjanu,Aleksandru i sina Iliju. Supruga Željka zajedno sa njim počinje da se bavi ugostiteljstvom do dana današnjeg. Miroslav motel u Zadru uspjeva da zamjeni za stariju kuću na lijepoj lokaciji u Banja Luci i to renovira i napravi jedan ugodan RESTORAN ELAS. 1995 godine poslije izbjeglišta iz Petrovca Miroslav i Željka počinju da se bave ugostiteljstvom u Banja Luci. Poslije određenog vremena uspijevaju da objekat u Banja Luci nadograde i da tu naprave jedan gotivan objekt, tj. MOTEL ELAS u kojem svim svojim srcem dočekuju svoje goste sa puno zahvalnosti i ljubavi.

Dobro nam došli dragi gosti !

Tradicija skoro 100 godina ugostiteljstva